Naslov Iz Splita na Scenu gledat parafraza je koja upućuje na Držićev predgovor Dunda Maroja gdje se Rim iz Dubrovnika gleda, a zapravo se prokazuju anomalije Dubrovnika i njegovih "prvaka". Strukturirana kao triptih knjiga Iz Splita na Scenu gledat u svom središtu ima tri eseja o tri kanonska hrvatska pisca: Miroslavu Krleži, Marinu Držiću i Ivu Vojnoviću. Svakom od njih posvećeno je po jedno istraživanje. Istraživanje o Krleži bavi se slabije uočenim autorovim afirmativnim demistificiranjem hrvatske kulturnopolitičke povijesti pri čemu je naglašen niz do danas neuočenih piščevih dodira kako s europskom književnošću starijih epoha, tako i s onom koja je nastajala u njegovom vremenu. Krležini esejistički i književni tekstovi se čitaju iz pozicije književnog mita o Prometeju, te se pokazuje po čemu je ovaj najveći pisac u hrvatskoj književnosti XX. stoljeća poeta vates.